Kultura argumentacije

 

Moja prva lekcija na početku radnog iskustva u jednoj poznatoj američkoj firmi je bila da moram razumijeti da je kulturno kritikovati u toku mnogobrojnih sastanaka samo kada imam bolje rješenje i ako imam argumente za kritiku. Bješe to dobra lekcija još 2005.godine. Kako kod nas “stoje stvari” u 2014?

Argumentacija (lat. argumentatio) jeste vještina dokazivanja, način pravilnog obrazlaganja, kao i zaključivanje na bazi prezentiranih elemenata. S druge strane, kultura je vrlo širok pojam. Podrazumijeva skup zajedničkih stavova, vrijednosti i uvjerenja, koji su uobičajeni u jednom društvu, instituciji ili organizaciji (ovo poslednje se odnosi na korporativnu kulturu, o kojoj vrijedi detaljnije pisati, ali neki drugi put). Kultura se ne mijenja često, iako je i ona podložna spontanim promjenama, pa možemo govoriti i o evoluciji kulture. No, ovdje neću pisati o kulturi u njenom integralnom smislu već u parcijalnom, tj. o ulozi kulture u argumentaciji, kao nasušnoj potrebi svakog oblika komunikacije, kako one na ličnom, tako i na poslovnom ili društvenom planu. Kada kažemo kultura, kulturan (kulturna), obično mislimo na pristojan (pristojna), lijepo vaspitan (vaspitana), elokventan (elokventna) i sl. Jedna od lijepih karakteristika kulturne osobe jeste da bude dobronamjerna, posebno kada se ne slaže sa nekim, da sa malo riječi (princip efikasnosti) ukaže na suštinu problema (princip efektivnosti) i da ponudi alternativno rješenje. Kritikovati bez argumenata i alternative jeste vrlo nekulturno, a opet svakodnevno se u našem neposrednom društvenom okruženju “upražnjava”. Pitajmo se koliko često nekog napadamo, a da uopšte ne pominjemo “ša je neko rekao”, već se samo zaustavljamo na nivou “ko je rekao”. Da li je to kulturno ili primitivno? Da li se argumentacija može povezati sa našim okruzenjem, ili bar njegovim najvećim dijelom? Ako znamo da su ovi prostori bili “leglo” jednoumlja, onda možda možemo “kriviti” našu tradiciju što nam nije u amanet ostavila kulturno debatovanje. “Stari mozgovi” se teško mogu promijeniti ali mladi (i mladi u duši) se trebaju učiti debatama i argumentovanim kritikama uz nudjenje alternative. Posebno u poslovnoj komunikaciji, suština je u tzv. BATNA (Best Alternative To Negotiated Agreement), tj. uvijek je neophodno imati u vidu najbolju alternativu, ako ona o kojoj pregovaramo ne uspije. Važno je uvijek imati sekundarno rješenje i razumjeti koje su njegove prednosti i nedostaci u odnosu na ono o kojem razgovaramo. Vrlo je poželjno u našim obrazovnim sistemima razvijati debatne klubove, još od osnovne škole, kako bismo dobili kulturne pojedince koji znaju zašto se zalažu i da umiju pravilno da obrazlože svoje prijedloge. Bez kulturne prezentacije nema ni svrsishodnih promjena, koje su nužne u procesu razvoja, kako na ličnom, tako i na poslovnom i društvenom planu.

Svojevrsni “fenomen” internet globalizacije jesu kritičari koji imaju potrebu da kritikuju na osnovu naslova teksta, a da prethodno isti nijesu ni pročitali. Još su “gori” oni koji prvo “bacaju kamen” jer im se ne sviđa autor, a “ispod nivoa” im je da detaljno pročitaju ili ne daj Bože nešto razumiju. Kod nas su ti “najpametniji”, “sve znaju” bez čitanja. Divota jedna, “instant intelektualci”.

Samo argumentovana kritika jeste dobronamjerna i učinkovita. Sve ostalo je prašina. Da li je prašina kulturna?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s